Moj internet dnevnik i ponešto ostalog
ZDENKO ČOBAN-DARUVAR HRVATSKA
VAŽNE TEME

 

Klikni na ovcu:karta Daruvara



KOD KLEČKE

 
GRAD DARUVAR

 

 
SVE O TROJEGLAVI

 
         SVE O PIVU

PRIČE IZ PROŠLOSTI
PREPORUČAM RECEPT

 

1,5 kg smrznutih odrezaka ribe, šarana, amura, tolstolobika soma, smuđa, tri glavice crvenog luka (veće), sol, papar, crvena ljuta paprika, feferoni, pire od rajčice, 2 dl bijelog vina.Naribajte tri veće glavice crvenog luka i kuhajte u malo vode dok se luk ne raskuha. Zatim dodajte crvenu ljutu papriku, sol, papar, feferone, i pire od rajčice. Dolijte vode i još prokuhajte. Dodajte odreske ribe i sve zajedno kuhajte dok riba nije mekana. Nekoliko komadića kuhane ribe propasirajte i vratite u posudu. Dodajte 2 dl bijelog vina i zakuhajte još nekoliko minuta.
Uz paprikaš poslužite široke domaće rezance.

 
SALAT ZA PREDJELO
Očišćene lignje, sipe, muzgavac ili hobotnicu, kuhajte u slanoj vodi u koju možete dodati i povrće za juhu. Kuhane glavonožce narežite na rezance te po želji začinite maslinovim uljem, octom, sjeckanim češnjakom, peršinovim listom, paprom. 

 Na isti način možete pripremiti i salatu od ribe (npr. oslića, bakalar,škarpina).
 
 


VINO 
Pijenje vina je užitak za dušu i tijelo.U vinu treba uživati svim svojim čulima; mirisom okusom i vidom. Vino nam razgaljuje dušu, ćini nas sretnim.Zato uz ribu koju ćete pripremiti na gore opisan način preporučam neko dobro bjelo vino.Potražite neko vino iz Daruvarskog vinogorja

 

VIDI PECANJE

 

 
VIDI GLJIVE
 
 VIDI PRIRODU
Blog
subota, rujan 19, 2009

Pečenje rakije je tradicija našeg kraja. Nikada mi nije bilo jasno zašto se kaže idem peči rakiju, jer se rakija zapravo kuha.

Nekada, ne tako davno ljudi koji su živjeli na selima nisu imali drugih pića  osim rakije i vina.

Početkom jeseni cijelo selo je mirisalo na prepečeni kom. U Trojeglavi je bilo nekoliko bakrenih kotlova koji su pekli rakiju. Moj djed Antun je imao veliki kotao koji je bio stacioniran u našem dvorištu. Neki su imali pokretne rakijske kotlove koji su kružili po selu.


U godinama kad je urodilo voće, šljive, kruške i jabuke, pekla se rakija dan i noć. Bilo je puno selo ljudi, svi su imali velike voćnjake. Djeca i stariji ljudi, koji uglavnom nisu mogli obavljati teže poljodjeljske poslove imali su zadatak kupiti voće i pripremati ga za proces vrenja.

Nisam volio taj posao, ruke su vam cijelo vrijeme oblijepljene sladorom iz prezrelog voća, ose i pčele a ponekad i koji stršljen vas ubode.

Peći rakiju znači zapravo biti kod kotla, ložiti vatru i okretati miješalicu da kotao ne zagori, naročito kad se pekla rakija od krušaka ili jabuka.

Kod mog djeda se uglavnom redoslijed pečenja dogovarao nekoliko dana unaprijed. Ljudi su dovozili svoj kom sa konjskim zapregama, pečenje se nastavljalo jedno za drugim, bez gašenja vatre. Kako je to dosadan posao, ljudi su okupljanjem i razgovorom kratili vrijeme. Naravno pijuckala se svježe pečena rakija, ocjenjivala se njena jakost, kvaliteta, te koliko koje voće „plača“, koliko daje rakije po kotlu.

Ponekad su se vodile žive diskusije o proteklim ratovima, o aktualnim događanjima, podgrijani svježe pečenom rakijom, znali su se i potući.

Vršnjak moga djeda Antuna, Bohumil, koji nije bio posve psihički zdrav,  sirov i nagao čovjek, često je pekao rakiju. Imao je veliki voćnjak, prepun šljiva i jabuka koje nismo viđali u drugim voćnjacima. Tako smo mi djeca znali ponekad otići u krađu na Bohumilove kruške ili jabuke. 

Njima su nakon drugog svjetskog rata oduzeli uljaru za pravljenje bućinog ulja. Bili su bogata i ugledna familija, sa dosta zemlje, gotovo u samom centru Trojeglave. Poslije oduzimanja imanja, živjeli su loše i teško. Vjerojatno da je i to utjecalo na njegovo psihičko stanje.


Kada je on pekao rakiju onda smo imali „živu“ predstavu. Već nakon drugog ili trećeg kotla, podgrijan alkoholnim parama Bohumil je tako diskutirao da su ga čuli u pola sela, naročito noću i kad bi mu stigli oponenti koji su znali kontrirati njegovom nezadovoljstvu. Njegov sin Vlastimir, jak i visok čovjek, također psihički nestabilan,često je bio i alkoholiziran, tako se njegovo stanje u tim danima bitno pogoršavalo. Ljudi su ga izbjegavali kad je bio pod utjecajem alkohola iako nije bio nasilan.

Kako je sin živo u jednoj polovici kuće, koju nije održavao kako treba, došlo je do urušavanja. Ljudi su u prolazu to zagledavali. Vjerojatno je to Vlastimira iritiralo pa je na bijelo okrečenoj fasadi crnom bojom napisao velikim slovima, bez razmaka, „Što si 
zinokonju jedan“.


Moj krsni kum Slavko, vrijedan i marljiv čovjek, koji nije volio piti vodu, kako je sam govorio da u ustima nije imao vodu od kada se vratio sa križnog puta, negdje 1947-8 godine.

Njegova rakija je uglavnom bila par gradi jača od patoke, volio je on peči slabu, meku rakiju iz razloga što je on potezao samo iz boce, nikada nije htio popiti iz čaše.

Njegov životni put je bio uglavnom protkan teškoćama sa puno teškog rada na velikom seoskom imanju. Nije volio pričati o svojoj životnoj pogrešci iz njegove mladosti i pripadnosti Hitlerjungu. Ponekad je znao ispričati ratne strahote ruskog fronta na kojem je kratko boravio, za ratno bježanje iz Njemačke i ostavljanje vojnih osobnih dokumenata ispod jednog nadgrobnog spomenika nekog bavarskog gradića, kojemu je zaboravio ime. Početkom devedesetih godina, Slavko je često spominjao te dokumente, bili su mu potrebni za dobivanje Njemačke mirovine. Mirovinu je ipak par godina prije smrti dobio. Kada nije imao posla kod sebe onda je Slavko sa kumom Marjankom rado pomagao drugim ljudima ili rodbini. Vedar duh i optimizam zadržao je do kraja svog osadesetjednogodišnjeg života.


Često sam sa svojim djedom pekao rakiju, moj je zadatak bio da vrtim miješalicu da kotao ne prigori, da mjerim sa drvenim mjerilom, koliko je rakije nacurilo u drveni ćup, te kako djed nije imao sa sobom naočale da gledam na gradomjer koliko je rakija jaka.

Rakija se pekla uglavnom sa 20 gradi za svakodnevnu upotrebu, nešto bolja sa 22 grada i par litara vrlo jake rakije koja je služila za masažu uglavnom komovica od tropa grožđa.

Rakiju smo čuvali u drvenim dudovim i hrastovim buradima.

U ranu jesen, dok je još uvijek bilo kukuruza za pečenjake, mi djeca smo na žaru pekli i jeli slasne klipove kukuruza osmoredca.

Znali smo mi i popiti koju čašicu patoke, to je rakija slabe gradacije, koja se dobiva pri kraju destilacije, u kojoj ima još nešto alkohola i ostavlja se te na kraju se prepeče. Stariji momci su ponekad ukrali nečiju patku ili pile pa su ga pekli obloženo sa blatom, ispod kotla, na najjačem žaru.

U hladnim jesenjim danima bio je užitak grijati se kod kotla unatoč dimu koji je znao biti nesnosan i slušati priče iz davnih vremena.
šogor Stojan i ja


Danas moj šogor Stojan i ja  ispečemo koji kotao rakije, eto da ne ugasimo tradiciju i da imamo koju litru rakije za kućne potrebe. Uglavnom kupljenje voća prepuštamo mojoj sestri Miri. Imam nešto šljiva i dvije kruške crnice-gnjilice koje kad urode daju svaka po 30 litara rakije. Kruške je zasadio i kalemio moj djed Tondo, njihova starost je 70-80 godina.

Daju najbolju kruškovu rakiju za koju ja znam, uvijek me podsjete na djeda Tondu i baku Anu. Baka je kruške sušila najprije na suncu a zatim u krušnoj peči. Zimi kada nije bilo voća kuhao se kompot od suhih šljiva, suhih kriški jabuka i suhih krušaka. Bila je to u zimskim danima prava poslastica.

Ovih dana smo ispekli nešto rakije sa krušaka moje bake Ane i djeda Tonde.

Živjeli.

zdenko-coban @ 19:26 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
DARUVARSKA GLJIVARENJA
PORUKE

 Ovaj blog kreiram, pišem i uređujem sam.
Oprostite na pogreškama.                              

          Skype Name :
coban.zdenko
          

Facebook-prijatelji
Čobanova lista     
Daruvar                   
Croatia                    

 e-mail:                                            
zdenko.coban@bj.t-com.hr
 
e-mail;                                  
zdenko.coban@bj.htnet.hr           

 

 
 
OSOBNO

ZDENKO ČOBAN
2009.g.

ČOBAN ZDENKO 1972.g.
 

ČOBAN ZDENKO 1977.g. 

ČOBAN ZDENKO 1975.g.
 

ČOBAN ZDENKO 2005.g.
 

ČOBAN ZDENKO 1967.g.
 

ČOBAN ZDENKO 1985.g. 
 

Zdenko Čoban
3/2012.
 http://i911.photobucket.com/albums/ac318/zdenko1953/DARUVAR/_MG_7364.jpg

 
ULJE NA LESONITU
VJEKOSLAV MASTEN

Brojač posjeta
110123
TagList
Index.hr
Nema zapisa.